Aktualnosti
 
Barka
 
Info
 
Kontakt
 
Linkovi
 
Impressum
 
ServisiKolumna
 
   
Glavna  
   
   
   
   
   
   
   
© K_com Dtg Ltd 2008.
 
   
Zapažanja slučajnog prolaznika
24.04.2008
 
Za Vas piše:
Petar Maković
 
Obijeljeni grobovi
Svakodnevno u svim medijima slušam o nasilju koje je sve više prisutno kod nas i u svijetu. Razlozi zbog kojih dolazi do tragedija, sve su manje razumni i sve je teže doprijeti  do ljudi, osobito mladih, koji svoj kraj nalaze u nekim drastičnim potezima kao što su samoubojstvo, vandalizam, kriminal i slično. I nevjerojatno je da su kriminalu sklona već i djeca u Osnovnim školama. Primjer toga može biti i onaj dječak koji se zapalio u školi ili mnogi drugi o kojima svakodnevno čitamo u novinama. Jedino pitanje koje se nakon tragedije može postaviti jest: Tko je za to sve odgovoran? I dok se političari odmah prepiru oko toga sa njihove razine, stavljajući u prvi plan ipak politikanstvo, a u drugi tek interese ugroženih strana, moram priznati da se niti druge organizacije ne suočavaju pretjerano s ovim sve težim problemom.
Odgovornost za ovakve i slične slučajeve svakako je i prvenstveno u obitelji. Iz te primarne zajednice djeca odlaze u svijet koji ih nimalo ne štedi, dapače – uzima pohlepno sve što može od njih ostavljajući samo pustoš. Želim i moram naglasiti ovdje da je uloga Crkve u tom odrastanju vrlo bitna. Vrlo često se dogodi da djeca i mladi odlutaju s pravog puta upravo zbog toga što nisu bila dovoljno upoznata s njim. U školu sam krenuo dok još nije postojala vjerska sloboda u ovom smislu u kojem je danas moguća, no i ta je sloboda dvosjekli mač. Sada je još više potrebna župna kateheza nego prije, a toga više nema. Nije to bilo davno – 1998. godine – nakon vjeronauka za mlade u našoj Župi, osnovan je ovaj naš župni list Barka. Ne mogu opisati radost i ponos kad smo napravili novi broj, kopirali ga i podijelili župljanima. Očito je djelo Duha Svetoga u tim trenucima, kada se neka ideja pretoči i materijalizira. Tako je to krenulo i ide već dugo, ali ipak se osjeća neka stagnacija i oko toga. Zašto? Upravo zbog ovoga o čemu sam na početku govorio – naš kler više nema interesa za rad, pa čak niti s mladima. Došavši u našu župu, naš nam je pastir jasno i glasno rekao da ga Barka ne zanima i gura se to već cijelo ovo vrijeme polako i sve laganije dok se na kraju ne ugasi. A tako je i s ostalim stvarima – zborovi se sve više osipaju, ministranti postoje, pa se raspadnu, Molitvenu zajednicu Providnost još nekako drži na okupu. Sve su to stvari koje utječu na razvoj i rast naše djece. Ako su važnije materijalne stvari, koje se usput rečeno tako neukusno rade oko naše drage crkve, onda ova župa i ovaj narod i ne zaslužuje bolju budućnost.
Pitam se ovdje, jer papir trpi sve, pa tako i ova moja razmišljanja, je li važnija oko crkve nova ograda ili obična nogometna lopta koja bi okupila male ministrante ili mlade oko crkve? Je li važnija ova ružna bijela boja župnog dvora od vjeronauka? Pa kamo smo krenuli? Postavljam ovo pitanje svima nama vjernicima, jer se na sve to i odnosi. Svi smo mi odgovorni za našu župu, crkvu, ali i domovinu. Svaki dan se dogodi nova tragedija i gotovo svaki dan se nasilno ugasi jedan mladi život. Sjetimo se samo onoga mladića kojega su iz čista mira napali i ubili navijači dičnog Dinama usred Zagreba. Nije li to dovoljan poticaj da se nešto napravi; da se stvari konačno stave na svoje mjesto i da se počne raditi s mladima?! Sve mi se više čini da bismo Isusove riječi: "Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Nalik ste na obijeljene grobove. Izvana izgledaju lijepi, a iznutra su puni mrtvačkih kostiju i svakojake nečistoće." (Mt 23, 27) mogli  iskoristiti u ovom našem svijetu! Svi smo pobožni i dobri izvana, ali kad se treba okrenuti bližnjemu i pomoći mu, onda se te stvari nas ne tiču. I vrlo je malo onih ljudi laika, ali i svećenika, kojih se ovo ne tiče. Što će nam ušminkana župna kuća i crkva, ako u njima nema ljudske radosti i topline?! Ljudi su jedini bitni!

Žalostan sam zbog svega ovoga i ova kolumna je trebala ići u nekom radosnijem smjeru, jer se još osjeća ona živa radost Uskrsnuća Isusovog. Žrtva koju je On podnio za nas umirući na križu, danas se ne cijeni dovoljno. Danas se život općenito premalo cijeni. I vlastiti i tuđi. Zapitajmo se zato svi što za nas znači Uskrsnuće i što smo uopće dobili Isusovom žrtvom za nas. Drago mi je ako će netko osjetiti nešto čitajući ovaj članak, jer je njegova svrha upravo ta da potakne na razmišljanje, ali i djelovanje! Svi smo pozvani sudjelovati u kreiranju boljeg svijeta – s Kristom!
 
Želite komentirati ovaj članak? Ulogirajte se na forum i napišite svoje mišljenje...