Aktualnosti
 
Barka
 
Info
 
Kontakt
 
Linkovi
 
Impressum
 
ServisiKolumna
 
   
Glavna  
   
   
   
   
   
   
   
© K_com Dtg Ltd 2008.
 
   
Zapažanja slučajnog prolaznika
03.03.2008
 
Za Vas piše:
Snježana Vlahović
 
Korizmeno odricanje
S novogodišnje odluke, na koju nas je lijepo uputio Danijel u prošlom i ujedno prvom članku, prelazimo na korizmeno odricanje. Dragi čitatelji ove kolumne, nastojat ću vam donekle, ovim tekstom, predočiti smisao još jedne odluke koja nas potiče na bolje izgrađivanje samog sebe, a time i utjecanje na svoga bližnjega, na drugoga. Nakon Božića i Nove godine, kad je sve nekako lijepo, idilično, sad smo u vremenu korizme – odricanja. "Ajme, moram li? Nemam li pametnijeg posla, nego tu nešto nekome obećavati da ću se kao mijenjati kroz ovih 40 dana, a da na kraju ostanem isti?" Sigurno je mnogima kroz glavu proletjela ova misao. Čovječe, ako ne kreneš sad, a kad ćeš?! Ne obećavaš ti ništa drugome, nego samome sebi i Njemu koji je 40 dana postio u pustinji i odolijevao iskušenjima. Svjesno se odričući svagdašnjih, zemaljskih ugoda, približavamo se božanskomu. Bit korizme je stvaranje onog boljeg JA koje zakopava staro JA; kao kad svlačimo sa sebe prljavu odjeću i oblačimo novu, čistu, tako treba izgrađivati i svoju unutrašnjost. Mnogi se u ovom vremenu odriču nečeg materijalnog. "U ovih 40 dana neću jesti čokoladu, neću pušiti, piti alkohol, u biti manje ću jesti (supač, skinut' ću i koju kilicu), ali pohađanje svetih misa – ma ne, to mi i nije baš potrebno. Glavno je da ja sebi nisam priuštio neke užitke – pa ljudi moji, to je već žrtva".
Jest, ali to nema smisla ako ti ne slušaš riječ Božju, ne razmatraš i ne prolaziš Isusov križni put i ne ideš na svete mise. Prije svega, potrebno je osvijestiti odricanje te svojom žrtvom pomoći drugima i na taj ih način usrećiti, ali ne očekujući ništa za uzvrat. Eto, ove godine je "nastupila" akcija ŠALJI DALJE – kada pomažući drugome (a drugi trećemu…) širimo dobra djela i stvaramo ljubav jedni prema drugima. Korizma je vrijeme kada čovjek treba preispitivati svoje postupke, a odricanje činiti tiho jer važno je da ono odjekuje prema Bogu, koji sve vidi i čuje, a ne prema ljudima. Lako je meni sad sve to napisati i vama kao "soliti" pamet, a to ne želim, jer sam svjesna da vi to sve znate, sigurno i bolje od mene, ali ponekad ti je potrebno da ti netko otvori oči kako bi shvatio: "Hej, vrijeme je da postanem netko drugi, bolji, onaj koji će promijeniti svijet" Ah, change the world – bajka za djecu, pojedinac koji promijeni sve. Zašto ne?! Mijenjajući sebe, nesvjesno utječete i na druge. A vrijeme za promjenom prvo svijeta, a onda sebe? Hm, ne znam, možda vam i uspije; meni još nije jer mnogo puta gledam trn u oku brata svoga, a brvno u svom ne vidim.:(Govorim o sebi, a sigurno se i svi vi ili barem neki, pronalazite u ovim riječima. Ne morate ništa reći, naravno – ovo je samo jedan članak u nizu koji ćete pročitati i ADIO – odoh ja, kao da se ništa nije dogodilo, Ali ipak jest, jer riječi ostaju, a djela se tek pokazuju. Kad sam spomenula da pomažući drugima, usrećuješ sebe i stvaraš ljubav prema ljudima, mislim da je zgodno podijeliti s vama razmišljanje koje sam slučajno pronašla na jednoj internetskoj stranici:
ONA kaže: "Nekad se događaju stvari u tvom životu kad misliš da je sve super i da je ludnica kako je sve cool i kad pomisliš kako si jak i da ćeš u biti sve postići u životu, dođe period kad odjednom shvatiš da nije bas sve tako cool i jednostavno. I pitaš se, pa šta je to bilo ? Da li sam neke pilule sreće konzumirao u to vrijeme ili zašto odjednom i nije baš više tako cool i fino?! Da li je to bila ljubav? Da li je bila samo sreća? Da li je bila samo jedna faza tvog života u kojem si se družio sa ljudima koji te shvaćaju i razumiju? Da li je to bio san ili stvarnost? Smatram da to ipak svako za sebe mora skužiti i shvatiti, zar ne? Ljubav je prolazna, također i sreća…"
E, da, to je problem. Mislim da ljudi previše nastoje postići svojim snagama, svojim silama; i neko vrijeme im to uspijeva, ali ne zadugo. Pitate se zašto?! Zato što u svojim planovima Boga stavljaju na zadnje mjesto. Dok je dobro i dok, kako kaže - pilule sreće djeluju – sve nam je krasno, idealno, bajno. Što će nam drugi, što će nam Bog, kad sami bogujemo! E, to traje kratko. Jadna je ta sreća. Ma kakva sreća, to je samo privid, izvanjska sreća jer iznutra smo prazni. Zamislite si ovo. Vi ste u čamcu i imate dva vesla. Jedan predstavlja rad, a drugi molitvu. Ako koristite samo veslo-RAD, vrtjet ćete se na mjestu, a isto vrijedi i za veslo-MOLITVA. Jedno bez drugog ne ide. Dakle, koristite jedno i drugo zajedno i onda ćete se pokrenuti. Badava i molitve, ako ništa ne radiš. Pa ne voli On lijene ;)

Dakle, zašto ovo napisah. Zato što ima veze sa srećom! Zajednička vesla RAD i MOLITVA stvaraju SREĆU koja djeluje ne samo na tebe, nego i na tvoju okolinu!

A je li ljubav prolazna? Možda je mislila na zaljubljenost?! Ali to su dva jako različita pojma! Da, zaljubljenost, ona strast je prolazna, traje kratko jer djeluje na trenutak, jedan moment dok smo opčinjeni nečime ili nekime. Ali, prava ljubav, ona istinska i čista nikad nije prolazna. Zaljubljenost nije ljubav, ali ljubav stvara zaljubljenost koja onda traje. Prava ljubav traži žrtvu, davanje sebe drugome. Svi znate hvalospjev ljubavi koji kaže prava ljubav je strpljiva, dobrostiva, ne zavidi, ne hvali se, ne oholi, nepristojna nije, ne pravda se, nije razdražljiva, prašta zlo i zaboravlja. Svemu se nada, sve podnosi, ispričava. Eto, takvu ljubav ja želim i vama i sebi. I kad je postignete, ona nije prolazna, a za njom nije prolazna ni sreća. Jer zauvijek traju.
Budite sretni, a sreću širite i na druge. Neka to bude jedna lijepa, prelazna zaraza.
E, kad bi svaki čovjek na svijetu usrećio barem jednog čovjeka, pa čitav bi svijet bio sretan!

Blagoslovljen Vam i ugodan dan!!! :) :)
 
Želite komentirati ovaj članak? Ulogirajte se na forum i napišite svoje mišljenje...