Aktualnosti
 
Barka
 
Info
 
Kontakt
 
Linkovi
 
Impressum
 
ServisiKolumna
 
   
Glavna  
   
   
   
   
   
   
   
© K_com Dtg Ltd 2008.
 
   
Zapažanja slučajnog prolaznika
04.02.2008
 
Za Vas piše:
Danijel Krilčić
 
Odluke
Mnogi su ljudi pretpostavljam donosili novogodišnje odluke. "Prestajem piti", "prestajem pušiti", "više ću posjećivati baku", "otići ću u kazalište", "moram smršaviti", "naći ću novi posao", "češće ću ići na misu" i mnoge slične da ih sad ne nabrajam... Jedna moja novogodišnja odluka bila je ova kolumna. Iako ne bih baš to mogao opisati kao "novogodišnju odluku" jer nisam od onih koji ih sebi postavljaju... Recimo točnije da je to bila moja želja, zamisao kako još više unaprijediti našu Barku... Stoga sam oko sebe okupio tim mladih ljudi (slušajte me, zvučim kao političar :)) pa ćemo se truditi da Vam svojim komentarima opisujemo situacije iz svakodnevnice.
A eto, meni je pripala čast da napišem prvi članak s kojim iako već malo kasnimo od planiranog, ali za to je kriva današnja tehnologija, koja koliko god bila napredna, ipak se u nju ne možemo uvijek pouzdati. Kako sam počeo pričati o novogodišnjim odlukama, iako je Nova Godina dalekoiza nas, možda da se još malo zadržimo baš na tim odlukama.

Odluka. Toliko razmišljanja i potencijalnih problema skriva se iza te male riječi. Čovjek je kao jedino stvorenje na ovom svijetu od Boga primilo dar razuma, rasuđivanja i slobodne volje. Ona nam omogućava da sami donosimo svoje odluke, i upravo nas to uzdiže iznad životinja koje djeluju nagonski, onako kako ih instinkt tjera. Zapravo svakodnevno stojimo pred hrpom odluka i one samo određuju u kojem ćemo se smjeru kretati. To su male odluke poput pitanja "kako se danas obući?", "što pripremiti za ručak?", "pogledati film, pročitati knjigu ili poslušati neki CD?", "posjetiti staru baku danas ili za vikend?". Ali tu su i velika pitanja koja ponekad neminovno uzrokuju i glavobolje jer nose mnoga druga pitanja nad kojima se mučimo i razmišljamo i trudimo se pravilno odlučiti ("promijeniti posao?" - možda će mi biti gore, a možda će biti 100 puta bolje; "kupiti novi auto" - ali koji model, koje boje; "udati se za njega" - mladi smo ipak je to veliki korak u životu). I svaka odluka pred nas donosi neke posljedice.

Ne znači to sad da su one uvijek loše, ali isto tako ne znači da su one bile ispravne. Pa se tako u tim situacijama tješimo i pokušavamo uvjeriti druge kako nismo imali izbora ili kako smo mogli učiniti jedino što je bilo moguće. A s druge strane, ponekad se i hvalimo kako smo odabrali najbolje! Bilo kako bilo, svaka naša odluka imat će posljedice kako na naš život, tako i na život(e) naših bližnjih. Jer kako bi ono rekla teorija kaosa: zamah krila leptira na jednoj strani svijeta, može uzrokovati potres na drugoj strani. Vjerujem da tako i naše odluke utječu na naše živote, dakle, važno je biti priseban i uvijek dobro razmisliti i odvagnuti sve moguće posljedice, kako kasnije ne bi bilo udaranja glavom u zid...Isto tako vjerujem da se svi ljudi konstantno pitaju čine li ono što je dobro za njih i njihovu budućnost. I zbunjuju nas činjenice i nepoznanice koliko će se koja odluka odraziti na naš život. I trudimo se razmisliti, ali ponekad donosimo odluke vrlo ishitrno i nepromišljeno, a kasnije s kajemo...
Pogledajmo samo nedavan primjer Ivana Balića koji je bio ozlijeđen, nije igrao i trenirao dva mjeseca i nitko mu nije davao ni najmanje šanse da krene s reprezentacijom na europsko prvenstvo. Ali dan prije poslaska, odlučio je da ide. Usprkos boli, usprkos tome što je znao da neće imati uvijek snage, usprkos tome što je znao da može obnoviti ozljedu i ponovno ne igrati neko vrijeme, dignuo je glavu i donio jednu riskantnu odluku. I na kraju mu se isplatilo, na kraju ga je i Bog malo pričuvao, malo mu je sreća vratila i uspio je zajedno s ostatkom momčadi učiniti ono što prije nisu mogli ni zamisliti: osvojili su srebro koje je za njih zlatnog sjaja. I iako su u intervjuima nakon prvenstva govorili kako je ipak bolje pobjedom dobiti broncu nego izgubiti za srebro, vjerujem kako su u dubini duše sretni.
Bila je to jedna odluka srca, i sa srcem su je ostvarili. To je jedan od načina odlučivanja, srcem, dok je drugi onaj trevezniji, razumom. I nije važno na koji način odlučujemo, srcem ili razumom, najvažnije je da mi znamo i vjerujemo kako smo odabrali pravi put, jer samo tako ćemo stići do onoga za čime žudimo.
Zapamtimo samo da nas kod odlučivanja vodi misao, da nam bude bolje i da budemo sretni ida ne povrijedimo nikoga.

I ja se nadam da je ova odluka o pokretanju kolumne bila dobra, stoga Vas do slijedećeg čitanja pozdravljam od srca. Bog Vas blagoslovio i čuvao te Vas nadahnjivao u pomoći prilikom odlučivanja.
 
Želite komentirati ovaj članak? Ulogirajte se na forum i napišite svoje mišljenje...