Naša župna crkva posvećena je sv. Barbari o kojoj postoji više legendi i povijesno malo utvrdivih podataka. To nije niti najmanje smetalo da bude uvrštena među četrnaest velikih svetih pomoćnika u nevoljama i da postane posebno omiljena u narodu.

Sv. Barbara je živjela u III. stoljeću, no ne zna se sa sigurnošću je li to bilo u Egiptu ili Nikomediji u Maloj Aziji.

Kroz mnoga stoljeća Barbara je postala mnogostruka zaštitnica. Zaštitnica je tvrđava, tornjeva, graditelja, zidara, topništva i ljevača topova (često je prikazana s topom), općenito vojnika, vatrogasaca i svih koji rade s vatrom (u vezi s gromom i munjom iz legende). Zanimljivost vezana uz to kaže da su sv. Barbaru za vrijeme ratova zvali u pomoć artiljerci, i to ne samo katolici već i protestanti, koji donekle zaziru od štovanja svetaca. Poznata je kao i štovana zaštitnica rudara, opet prema legendi koja kaže, da joj se, kad je bježala pred očevim bijesom, sama od sebe otvorila kamena stijena. Zato je štuju i bušači tunela u stijenama i općenito radnici s kamenom.

Sveta Barbara uvriježila se toliko u vjernom narodu, da je i u protestantskim zemljama nakon reformacije nisu smjeli dirati.
Brojna svetičina zaštitništva svoje izvore vuku iz bogato razrađene legende o njoj.

Bila je kći bogatog trgovca Dioskurusa koji je u svojoj golemoj očinskoj ljubavi pretjerao je i dao podići veliku kulu – tj. zatvor s dva prozora - gdje su Barbaru dobro čuvali kako mu je nitko ne bi oteo ili odveo. No, zidovi tamnice za Isusa ne predstavljaju nikakvu prepreku. Barbara je nekako u tamnici čula za kršćanstvo i toliko se njime oduševila da je – dok je otac bio na putu – dala napraviti na kuli i treći prozor u slavu i čast Boga Oca, Sina i Duha Svetoga. Prema nekim tvrdnjama Barbara se dopisivala i sa samim Origenom. Kada se Dioskurus vratio s dugotrajnog puta, pobjesnio je i predao Barbaru poganskim vlastima i na kraju joj sam odrubio glavu. Zloga oca na putu kući sustiglo je nevrijeme te je poginuo od munje. Prikaz toga imamo i na našem oltaru.

Blagdan sv. Barbare vezuje se i uz razne adventske običaje, jer ona dodatno potiče vjernike kao primjer prave vjere koja vječno cvate kao mlada i uvijek zelena livada.

U nekim krajevima na njezin blagdan stavljaju pšenicu u tanjuriće kako bi do Božića uzrasla zelena travica. U pojedinim djelovima zemalja njemačkog govornog područja na taj dan režu grančicu trešnje i stavljaju je u vodu, na toplo, da do Božića procvjeta. Tako sv. Barbara simbolizira proljeće usred zime kao svetac usred svijeta svoju vjeru i predanost Bogu.

Prije svoje smrti Barbara je molila da svaki kršćanin koji se sjeti Kristove muke i njezina mučeništva bude pošteđen na posljednjem sudu. Nebo je, kaže legenda, potvrdilo da će njezina molitva biti uslišana. S tim u vezi Barbara se često prikazuje s kaležom i hostijom, simbolima sakramenta euharistije, poputbine umirućima i zato je vjernici zazivaju kao zaštitnicu dobre smrti i protiv nagle i naprasne smrti u nesretnim slučajevima.