Broj
91  
Godina
10  
Uskrs, 2008.  
   
   
Naslovnica
 
Sadržaj
 
Uvodnik
 
   
   
   
Aktualnosti
 
Barka
 
Impressum Glavna    
© K_com Dtg Ltd 2008.
 
 
   
Uskrs
Razgovor Milosrdnog Boga s grešnom dušom Ispit kršćanina MZM Kutak
Poezija
Dan pobjede
Zajedničko dobro i mir
Blagoslovljena Krv Kristova
1. rođendan
Priredio:
Stjepan Rožić
Razgovor Milosrdnog Boga s grešnom dušom
Iz dnevnika sestre Marije Faustine Kowalske, poljske blaženice, str. 398.
Isus: Ti tamom obavijena dušo, ne očajavaj. Još nije sve izgubljeno. Započni razgovor s tvojim Bogom, koji je sama ljubav i milosrđe. – Ali, nažalost duša ostaje gluha na Božji poziv i upada u još veću tamu.
Isus zove još jednom: Dušo, slušaj glas tvog milosrdnog Oca. – U duši se budi odgovor. – Za mene ne postoji nikakvo milosrđe. – Ona upada u još veću tamu, u neku vrstu očajanja, što joj pruža neko naslućivanje pakla i potpuno je onesposobljuje približiti se Bogu.

Isus govori duši po treći put. Ali ona ostaje gluha i slijepa. Ona se počinje učvršćivati u svojoj otvrdlosti i očaju. Sada se započinje tako reći zalagati nutrina Božanskog milosrđa i Bog dariva dušu, bez njezina sudjelovanja, konačnu milost. Ukoliko je duša odbije, Bog je ostavlja u tom stanju, kojeg je ona izabrala sebi zauvijek. Ta milost dolazi iz milosrdnog Srca Isusova. Ona prosvjetljuje dušu svojim svjetlom, a ova počinje razumijevati Božji napor. Ali njeno obraćenje ovisi od nje same. Ona zna da je to za nju posljednja milost i ukoliko ona učini jednu kretnju dobre volje – pa i najmanju – sve drugo bit će dodano Božjim milosrđem.

Ovdje djeluje svemoć mojeg milosrđa. Blago onoj duši koja se okoristi ovom milošću.
Isus: Tvoj povratak meni ispunio je moje srce velikom radošću. Vidim da si jako slaba, stoga te podižem na svoja ramena i nosim te u kuću mojeg Oca.
Duša, očigledno probuđena, pita puna straha: Je li moguće da za mene još ima milosrđa?
Isus: Upravo ti, moje dijete, imaš isključivo pravo na moje milosrđe. Dopusti mojem milosrđu djelovati u sebi, u tvojoj siromašnoj duši. Dopusti zrakama milosti prodrijeti u dušu. One donose svjetlo, toplinu i život.
Duša: Ipak, spopada me strah pri samoj pomisli na moje grijehe i taj strašni strah tjera me sumnjati u Tvoju dobrotu.

Isus
: Znaj, dušo, da me svi tvoji grijesi ne vrijeđaju tako bolno kao tvoja sadašnja sumnja. Nakon toliko puno napora moje ljubavi i milosrđa ti se ne pouzdaješ u moju dobrotu.
Duša: Gospodine, spasavaj me Ti sam, jer propadam. Budi mojim spasiteljem. Sve drugo nisam sposobna izreći, jer razderano je moje jadno srce. Ali, Ti Gospodine... Isus ne dopušta te riječi izreći do kraja. On dušu diže sa zemlje iz ponora bijede i uvodi u stan Svoga Srca. Svi grijesi odmah su isčezli. Žar ljubavi ih je uništio.

Isus
: Dušo, ovdje su sva blaga mojeg Srca. Uzmi odavde što ti je potrebno.
Duša: O Gospodine, osjećam se ispunjenom Tvojom ljubavlju. Osjećam kako je došao novi život u mene. Ali, prije svega osjećam Tvoju ljubav u mome srcu. To mi je dovoljno. O Gospodine, u vječnosti ću veličati svemoć Tvoga milosrđa. Ohrabrena Tvojom dobrotom, izričem Ti svu bol mojega srca.

Isus
: Reci sve, dijete, bez suzdržavanja, jer te sluša srce koje ljubi, srce najboljeg prijatelja.
Duša: O Gospodine, sad prepoznajem svu svoju nezahvalnost i Tvoju dobrotu. Ti si me slijedio svojom milošću, a ja sam uništila Tvoje napore. Vidim da bi mi pripao pakleni bezdan zbog proigravanja Tvojih milosti.

Isus prekida dušu i govori
: Ne zadubljuj se u svoju bijedu. Ti si suviše slaba da bi govorila. Radije gledaj u moje srce puno dobrote. Prihvati moje osjećaje i nastoj oko tišine i poniznosti. Budi milosrdna prema drugima, kao što sam ja prema tebi. Ali ako primjetiš da popuštaju Tvoje snage, dođi izvoru milosrđa i ojačaj svoju dušu. Tako nećeš podleći na putu.
Duša: Sad razumijem Tvoje milosrđe, što me okružuje kao svijetao oblak i vodi u kuću mojeg Oca. Ono me zaštićuje od užasnog pakla, kojeg sam zaslužila ne jednom nego tisuću puta. O Gospodine, neće mi bit dostatna vječnost da bih dostojno slavila Tvoje neiscrpivo milosrđe i Tvoje smilovanje sa mnom.