Broj
91  
Godina
10  
Uskrs, 2008.  
   
   
Naslovnica
 
Sadržaj
 
Uvodnik
 
   
   
   
Aktualnosti
 
Barka
 
Impressum Glavna    
© K_com Dtg Ltd 2008.
 
 
   
Uskrs
Razgovor Milosrdnog Boga s grešnom dušom Ispit kršćanina MZM Kutak
Poezija
Dan pobjede
Zajedničko dobro i mir
Blagoslovljena Krv Kristova
1. rođendan
 
Marko Rožić
Ispit kršćanina
 
Od osnovne škole navikavamo se rješavati različite testove i ispite kako bismo stigli do naše što potpunije zrelosti. Ponekad to u nama prouzroči ne male brige i strepnje, ali i radost i ushićenje nakon uspješno položenih ispita, savladanih prepreka. Potrebno je dobiti dosta tih diploma, svjedodžbi, priznanja pa da ste za neku djelatnost osposobljeni, stručni, specijalizirani i da s punim pravom možete obavljati željenu djelatnost u svom zvanju.
Sjetimo se samo medicine, te znanosti o kojoj nam u velikoj mjeri i ovozemaljski život ovisi. Unutar toga pogledajmo samo jednu specijalnost – kirurga, recimo onoga koji operira srce ili otvara, pa i samu glavu i čini zahvate na mozgu? Sve nam to izgleda pomalo zastrašujuće, nevjerojatno i budi u nama osjećaj strahopoštovanja, posebnog znanja i odgovornosti tih osoba koje to čine. Kakve su sve ispite morali proći ali i osobno imati privlačnosti i ljubavi prema svemu tome...
Znamo kako je važno položiti ispit i onaj životni: susresti i upoznati i do oltara dovesti životnog suputnika ili suputnicu i dijeliti ovaj život „na pola“ što nam ga je Bog darovao. Nekima to i ne uspijeva, bez obzira na želje, nastojanja i brižnosti u tom smjeru...
No, postoji obveza i zadaća položiti najvažniji ispit – biti pravi kršćanin tijekom svojeg života. Tu se moramo pozabaviti smislom i programom, a u konačnici sadržajem života. Kristjani – kršćani, oni koji žele slijediti Krista nastoje se držati deset zapovijedi Božjih i Isusova govora na gori. Sve to opet može se sažeti u ljubav prema Bogu i svomu bližnjemu, a još jednostavnije ispunjavati Volju Božju, to će reći položiti ispit našeg posvećenja.

Pa i Gospa – majka Božja nas poučava: „Učinite sve kako vam reče...“, kako bismo učinili ono što je za nas najbolje. Sam Isus nam govori: „Tko god želi biti moj učenik, neka danomice uzima svoj križ i slijedi me.“ Već same ove riječi otkrivaju nam i poteškoće. Znači da su nam križ i poteškoća u životu neminovni, a onda i bol i patnja? Da, ali i Isus je naše spasenje postigao putem patnje i križa sve do smrti i uskrsnuća. Dao je i svoj život za nas grješne ljude. Kao sljedbenici Isusa Krista saznali smo za divne vijesti o Kristovoj pobjedi, koju bismo trebali svima objaviti i objavljivati...

I dok drugima govorimo o radosnim vijestima neka i u nama zavlada radost i radinost u ispunjavanju Božje Riječi o opraštanju grijeha „jer je plaća grijeha smrt, A milosni dar Božji jest život vječni u Kristu Isusu, Gospodinu našemu.“ (Rim 6, 23)
Nemojmo pomišljati da je to naše ispunjenje imalo jednostavno, pa i svakodnevni život nas uvjerava u pravo stanje stvari! Često nas taj križ suviše pritišće i težak je pa ga želimo zbaciti, ukloniti ili barem malo skratiti, što onda može imati za posljedicu suprotan efekt - učinak, korisnost!
Evo primjera: Čovjek neki često se jadao Bogu i mrmljao pred njim da mu je život nepodnošljiv. Bog mu na to dade da usne san kako u jednoj podužoj koloni ljudi s križevima na leđima i on sam na začelju nosi svoj križ. Čuju se uzdasi, znaci trpljenja, teški koraci, javlja se znoj na čelu i licu, ali kolona putuje... Teško je i posljednjem čovjeku u koloni i dođe na ideju da malo skrati svoj križ i učini to. O, pa evo olakšanja, lakše se hoda i malo po malo stiže on na čelo čitave grupe pješaka. Kad li odjednom stižu do kraja puta – bezdan?!
Treba križem premostiti razdaljinu, ali njegov križ je prikraćen, ne doseže i ne može prijeko, a tamo je raj! Svi ostali teškog koraka pristižu, skidaju svoje križeve i premošćuju bezdan i odlaze u raj...! Čovjek s prikraćenim križem osta sam! Dakle, isplati se trpljenje i upornost u savladavanju prepreka za postizanje pravog i konačnog cilja. Vjerujem da mu je san pomogao? Nama također može biti od koristi. Zato ne posustajmo u našim nastojanjima za rješavanje problema i poteškoća u životu kao što nam i (Ps 55, 22) govori: „Povjeri Bogu svu svoju brigu i On će te pokrijepiti.“ Isus isto tako poučava: „Ne brinite se tjeskobno.“ Potrebno je usredotočiti se na dužnosti koje su nam određene za ovaj trenutak i odano ih ispuniti – obaviti bez opterećenja brigama iz prošlosti ili s onima o budućnosti. Svakako trebamo u sve to krenuti s Božjom pomoći i pouzdanjem u Njega i zahvaljivati mu za svaki novi dan, novi trenutak, svaki uspjeh pa i neuspjeh. Naš odnos s Kristom mora zahvatiti svako područje života, jer ne možemo biti Kristovi djelomično ili povremeno.
Po tome ćemo spoznati i ispuniti ono što je važno za vječno nebesko kraljevstvo. Ovozemaljski život je kratak, odlazi poput dima, vene kao cvijet... Spoznat ćemo to ako se molimo kao David: „Objavi mi, Bože, moj svršetak i kolika je mjera mojih dana, da znam kako sam ništavan.“ (Ps 39, 5) U istom značenju vrijedi i: „Gospodine, nauči nas dane naše brojiti, da steknemo mudro srce.“ (Ps 90, 12) Skupljajmo sebi blago na nebu, a ne na zemlji, pa kad Sin Čovječji ponovno dođe u pratnji svojih anđela da razluči između svih naroda, da budemo oni s desne strane i da nam kaže: „Dođite, blagoslovljeni Oca mog i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta!“ (Mt 25, 34)
Evo, to je taj presudni ispit za kojeg nikako ne znamo hoćemo li ga uspješno položiti i u slučaju neuspjeha čitav naš život promašiti?! Nastojmo biti Božje dijete, a to u nekom smislu znači biti natprirodni čovjek. Kažu da kad čovjeku oduzmete ono natprirodno, u njemu ostaje ono neprirodno! U tom slučaju Sin Čovječji će nam reći, nama s lijeve strane: „Idite od mene, prokleti, u oganj vječni što je pripravIjen đavlu i anđelima njegovim!“ (Mt 25, 41) Imajmo te riječi stalno na umu kako bismo dobro iskoristili vrijeme, dok još nije isteklo...
Pomolimo se: „Bože, Ti svoju svemoć očituješ najviše opraštanjem i milosrđem. Budi nam uvijek milostiv da težimo za obećanim dobrima i uđemo u vječno zajedništvo s Tobom. Po Gospodinu Isusu Kristu koji s Tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.“