"Bog oprašta uvijek, čovjek ponekad, ali priroda nikad". I sve dugove čovjeka prema njoj, priroda naplaćuje već godinama, a posebno oštro ovog ljeta. Dok požari haraju jednim, na drugom kraju zemlje poplave uništavaju život ljudi i cijelih naselja. Prilično apokaliptično izgledaju te slike kad ih gledamo na televiziji. Jedino što tada možemo napraviti jest da Bogu zahvalimo što je ovaj naš kraj zaobišla (barem za sada) takva tragedija. Osobito je neobična bila situacija u Francuskoj, gdje je izgorjela plaža, a ljudi su se spontano evakuirali u more u kojem su proveli narednih nekoliko sati.
Nije to nikakva kazna Božja. Bog je u Starom zavjetu potopio svijet jednom, a spalio je ognjem i gradove Sodomu i Gomoru. Opomenuo je čovjeka i podsjetio ga na svoju silnu moć. No, čovjek sam određuje svoje granice i pomiče ih tako da već pomalo radi i sebi na štetu. Možemo pritom povući paralelu sa ovim silnim sudarima koji uzimaju živote osobama na prometnicama diljem naše domovine. Nije cesta pritom kriva, već čovjek koji vozi nepromišljeno, neodgovorno i neprilagođeno uvjetima na cesti. Posebno su tragične nesreće u kojima sudjeluju motociklisti, a većina ih nema niti položeni ispit. Panika me hvata kad se sjetim da se na motorima voze djeca koja motore dobivaju od kumova za Svetu potvrdu. Budući da potvrđenici tada imaju tek 13 – 14 godina, s razlogom se pitamo – tko je ovdje lud?!