Aktualnosti
 
Barka
 
Info
 
Kontakt
 
Linkovi
 
Impressum
 
 
   
Glavna  
   
   
   
   
   
   
   
© K_com Dtg Ltd 2007.
 
   
 
  Izvještaji  
 
Željka, Ana, Snježana
Učitelj je ovdje i zove te (Iv 11, 28 )
 

Kap jedna mala s neba silazi,
Stvoritelj svijetu novom dušom prilazi,
Duša ta u tvoje srce je sjela,
Raste i sprema se za velika djela.

Čuvaj tu kap, pretvori je u slap,
S nama poteci ka beskrajnoj rijeci,
Ona nas vodi u divnoj slobodi,
Pjevam i molim dok srce viče: VOLIM!

 
Noseći kišobran u ruci, torbu na ramenu i zijevajući putem u vrlo rano subotnje jutro, polako sam hodala cestom razmišljajući o današnjem danu i događajima koji će uslijediti. Sam pogled na žuti autobus „Samoborček“ ispred crkve davao mi je pozitivne odgovore. Vesela družina već je čekala kraj našeg prijevoznog sredstva i radovala se današnjem susretu.
Autobus pun putnika krenuo je u noć. Voditelj današnjeg susreta bio je naš bogoslov Mario Pavić koji je predvodio molitvu za sretan put.
Zahvaljujući njegovim kolegama s faksa, nije nam nedostajalo ni svirke ni pjesme. Cijelim putem odjekivali su zvuci gitare.

Nakon par kratkih stajanja, stigli smo u Poreč. Miris slanog mora osvježio nam je pamćenje na prošlogodišnja ljetovanja, a lagani povjetarac razbistrio je um. Kako smo imali dosta slobodnog vremena, posjetili smo Eufrazijevu baziliku koja ima prekrasnu unutrašnjost s muzejom s Isusovim raspelima, kipovima svetaca i podnim mozaicima.

Kasnije nastavljamo svojim putem, a kako svi putevi vode u Pulu, tako smo i mi bez problema stigli tamo.

Veličanstvena arena pozivala je na susret i molitvu kojoj teško da je netko mogao odoljeti. Nažalost, sve što je lijepo kratko traje pa smo tako i mi naišli na neke poteškoće. Karte. Tko bi se uopće toga sjetio? Navodno su se dijelile po biskupijama. Hm... da... Prvi glas za to. Što sad? Arena je ispred nas, pjesma se nadaleko čuje, a osiguranje je čvrsto i ne možeš ući bez karte. Pa kako samo ući?!

Naravno, karte su bile besplatne samo što ih mi nismo imali. Snalažljivost je dobra vrlina, a kako smo i predvidjeli, prije samog početka susreta puštali su u Arenu i one bez karte. Mi smo zauzeli sjedeća mjesta i uživali u sunčanom i toplom danu.

Nismo ni u jednom trenutku posumnjali da će biti lijepo vrijeme. Nismo marili za prognozu jer smo znali da će nam Bog dati sunce.

Pozdravom mons. Ivana Milovana, biskupa domaćina, započeo je naš susret hrvatske katoličke mladeži. Slušali smo svjedočenja ljudi koje Bog smjerno vodi kroz život, slušali smo pjesme koje su nam zapalile srca i podsjetile na radost življenja, pjevali smo tako glasno da nas je čula cijela Pula... jer tko pjeva, dvostruko moli.

Euharistijsko slavlje predvodio je kardinal Josip Bozanić uz koncelebraciju Nuncija, biskupa i svećenika. Iz nadahnjujuće propovjedi, svaka riječ ostala je skrivena u mislima za cijeli život, svaka sitnica ostala je memorirana u pamćenju. Kraj mise je obilježen hrvatskom himnom, a nakon nje i završne pjesme za ispraćaj.

Uslijedila je velika gužva do autobusa. Usput smo sreli i uvijek nasmješenog i dobro raspoloženog Rafu koji nas je počastio jednim grupnim slikanjem.

Put natrag bio je dobra prilika za umorne oči. Nije se čula ni muha u zraku kakva je tišina zavladala autobusom. Svi smo spavali... zzzzzzzzzz

Stvoritelj tvoj te pogledom prati,
Spreman je pravi odgovor ti dati,
Otvori sva čula - istinu traži,
Da vjeruješ u dobro - to svijetu pokaži!

Čuvaj tu kap, pretvori je u slap,
S nama poteci ka beskrajnoj rijeci,
Ona nas vodi u divnoj slobodi,
Pjevam i molim dok srce viče: VOLIM!

Evo što su rekli neki naši mladi na pitanje kako im je bilo u Puli, što im se najviše svidjelo i što bi poručili onima koji nisu išli.

DADO: Bilo je super! Sve mi se svidjelo… i misa i zbor, ma sve. Neka bude žao onima koji nisu išli!
JOSIPA Š.: Susret mladih u Puli mi je trajno zapečaćen u lijepom sjećanju zbog toga što su se uspjeli skupiti i mladi iz Velike Mlake i Velikog Polja kako bismo zajedno prisustvovali jednom takvom prekrasnom događaju. Posebno mi je bilo to što nas je cijelim putem do Pule pratila kiša, a kad smo stigli u arenu, jednostavno kiše više nije bilo. Bilo je sunčano i smatram da je to definitivno Božji znak i dar Duha Svetoga. Jer da je bilo kiše (ha, ha, ha)…
Svi koji niste išli na susret, nek' vam bude žao, ne znate što ste propustili.
Od svega srca hvala i našem svećeniku Anđelku što nam je omogućio putovanje u Pulu.
IVANA P.: Bilo je super, ludo i nezaboravno. Drago mi je što sam išla. Ići ću sigurno opet za dvije godine kad bude na Braču. Atmosfera mi je bila odlična i zapravo sama činjenica to što sam vidjela da osamnaest tisuća ljudi razmišlja otprilike kao i ja, to zajedništvo i neponovljiva pozitivna energija, eto…, a poručujem onima koji nisu išli da su puno propustili: besplatne sendviče, jabuke, vodu, šalove, a pogotovo ulazak u arenu što će mi uvijek ostati u sjećanju
(znate kako je kad nemate karte?!… ha,ha)