Aktualnosti
 
Barka
 
Info
 
Kontakt
 
Linkovi
 
Impressum
 
 
   
Glavna  
   
   
   
   
   
   
   
© K_com Dtg Ltd 2007.
 
   
  Izvještaji  
 
Uredništvo
Intervju s biskupom Vladom Košićem
 
Možete li nam reći par riječi o sebi i Vašem putu prema svećeništvu i biskupstvu?
Rođen sam 1959. u Varaždinu, zavičajan u Družbincu, župa Petrijanec. U mojoj obitelji rado se primalo svećenike, a župnik je uvijek bio dobrodošao i dragi gost. Svake nedjelje svi smo odlazili u crkvu, i znalo se tko ide na ranu, a tko na poldanju misu. Odmalena sam želio ministrirati, biti bliže oltaru i bilo mi je veoma drago, kada sam nakon duge priprave i poteškoća, postao ministrant. U tom razdoblju, uz gospodina župnika vlč. Franju Cesara, veliku ulogu za moj izbor svećeničkog zvanja odigrao je p. Ilija Borak, kapucin koji se sa mnom, još dječakom, dopisivao i ukazao mi na mogućnost da i ja postanem svećenik. Pošao sam u sjemenište u Zagreb na Šalatu, nakon vojnog roka, provedenog u Rumi, upisao sam teološki studij, koji sam završio 1985. kad sam bio i zaređen, a djelovao sam kao kapelan u Karlovcu-Dubovcu i Zagrebu-Španskom, i potom kao župnik u Hrastovici i Petrinji, odnosno Mošćenici za vrijeme Domovinskog rata. Godine 1995. izabran sam za asistenta na Katedri dogmatske teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. U prosincu 1998. imenovan sam pomoćnim biskupom zagrebačkim, a 6. veljače 1999. i zaređen za biskupa.
 
Činjenica je da se nakon Krizme većina mladih udaljuje od Crkve. Koji je Vaš savjet mladima da se što više uključe u život Crkve?

Za aktivno sudjelovanje mladih u Crkvi, konkretno u župi, veoma je važna obitelj iz koje mladi dolaze.

Ukoliko roditelji prakticiraju svoju vjeru, i mladi su u boljoj situaciji, odnosno puno će lakše i sami ostati aktivni sudionici života u svojoj župi. No, ima i drukčijih primjera, te možemo reći kako je uz obitelj za rast mladih u vjeri važno i ozračje u župi, u školi, u skupini mladih kojoj pojedinac pripada. Svi smo suodgovorni za mlade i njihov ispravni put u život. Kad je riječ o krizmanicima, oni nakon krizme trebaju pronaći svoje mjesto u Crkvi. U tome im trebaju najviše pomoći mladi u zajednici mladih u župi. Njihove aktivnosti trebale bi biti njima poželjni cilj i poticaj da se i sami u njih uključe.
 
Prije nekoliko tjedana bili ste, između ostaloga, i u posjetu Centru za obrazovanje i odgoj djece i mladeži u Velikoj Gorici. Kako se mi možemo više otvoriti prema osobama s posebnim potrebama?
Osobe s posebnim potrebama, i uopće naši bližnji trebaju našu bratsku ljubav. Svi smo pozvani svjedočiti tu ljubav, jer – kako je rekao naš Gospodin Isus – što učinimo jednome od najmanje svoje braće, Njemu činimo (usp. Mt 25, 40). Važno je da ne zaboravimo svoje bližnje koji nas trebaju, koji trebaju naše vrijeme, našu pažnju, našu pruženu ruku prijateljstva. Posebno bih savjetovao mladima da se uključe u karitativno djelovanje Crkve. Majka Terezija je možda najzorniji primjer u naše vrijeme kako se može pomagati drugima, kako se može svjedočiti ljubav. No, nije potrebno uvijek činiti nešto veliko, spašavati tuđe živote, njegovati teške bolesnike. Potrebno je na svakom mjestu, u svako vrijeme primijetiti bližnjega kraj sebe koji uvijek treba našu nježnost i blizinu, pažnju i bratsku ljubav.
 
Znamo da je za sada jedini eksperimentalni seksualni odgoj Teen Star koji se predaje u hrvatskim školama odobren sa strane HBK. Znači li to da je Crkva ipak najbolji odgojitelj i stavlja li to još veću odgovornost na nju?
HBK podupire spolni odgoj Teen Star zato što je to odgoj koji želi mladom čovjeku predstaviti njegovu spolnost kao Božji dar i cjelovito odgajati mlade. Nije spolnost sama sebi svrha. Svrha čovjekova života je ljubav. Bog je ljubav (1 Iv 4,8), a on je čovjeka stvorio da bude njegova slika (usp. Post 1,26). Dakle, i čovjek treba ljubiti, i to na način kako Bog ljubi nas. Integracija spolnosti u taj najvažniji zadatak čovjekov važna je zadaća odgoja mladih. U tom se smislu sigurno može reći kako je Crkva nositelj tih vrijednosti koje zaista mogu odgovoriti na veoma zahtjevne potrebe odgoja. Naime, ona navješćuje istinu o Bogu i čovjeku, a to je da je čovjek stvoren od Boga da ostvari u svojem životu sličnost s Bogom, a to je da bude ljubav.
 
Kakav je stav Crkve o sektama i kultovima o kojima se sve više piše u medijima i jesu li adekvatni odgovor duhovni pokreti unutar Crkve?
Sekte i različiti kultovi koji se danas šire, a u mnogome im u tome pomažu različiti neodgovorni mediji koji se vode jedino interesima zarade, sigurno su jedna vrst zavođenja ljudi, a osobito mladih. Naime, te sekte, kako god bile privlačne, ne mogu odgovoriti na temeljna ljudska pitanja, odnosno one daju samo djelomične odgovore. Zbog toga su to surogati, dakle, nadomjesci pravih vrijednosti. Ipak, jedna od privlačnih stvarnosti kod sekti jest to što se u njima čovjek nekako može više afirmirati kao pojedinac, dok je to u velikim crkvenim zajednicama to teže. Zato je potrebno da i naše župe postanu zajednice zajednicâ, odnosno zajednice u kojima će djelovati više manjih skupina, kao što su npr. zajednica mladih, karitativna zajednica, župna vijeća, molitveno-biblijska zajednica, različite udruge i druge skupine, u kojima pojedinac više može doći do izražaja. Novi crkveni pokreti sigurno mogu biti i jesu svojevrsni odgovor na pojavu sekta, no pitanje je jesu li i adekvatni. Naime, neki od njih su integrirani u župu i doprinose župnom zajedništvu, a neki na žalost ne. To je najvažnije: da sve različite skupine u župi ne rastaču, nego dapače osnažuju crkveno jedinstvo.
 

Možete li se malo osvrnuti na Ustav Europske zajednice i ne postoji li diskriminirajući stav prema vjernicima, osobito katolicima?

U Ustavu EU riječ Bog ekplicitno nije našla svoje mjesto. Ipak, u čl. 51 jamče se svi međunarodni ugovori koji postoje u zemljama koje ulaze u EU, pa tako i ugovori koji jamče vjerske slobode i prava Crkava i vjerskih zajednica u Europi. To je važno, jer to jamči i Katoličkoj Crkvi stečena prava. Ne bih rekao da je stav EU diskriminirajući prema nama vjernicima, osobito prema katolicima. EU se predstavlja kao sekularizirana zajednica država, u kojoj su zajamčene vjerske slobode, ali je Crkva odvojena od civilne vlasti. To je možemo reći i dobro, dakako ako se ne zlorabi i ne preobrati u vlastitu suprotnost. Uopće je, mislim, opasnost u današnjem društvu da se i sama demokracija, kao najrazvijeniji oblik uređenog društva, preokrene u diktaturu manjine nad većinom. Važno je da manjine budu zaštićene – pa i mehanizmom tzv. pozitivne diskriminacije, međutim, nije dobro ako bi to ugrožavalo većinu, jer upravo je značenje demokracije – vladavina većine. Mislim da se mi vjernici trebamo uvijek, u svakom društvu, boriti za svoja prava, da ih ne trebamo očekivati kao poklon. A najbolja je naša borba upravo autentično evanđeosko svjedočenje.
 
  Što biste još posebno prilikom ovog Vašeg pastoralnog pohoda željeli poručiti vjernicima naše Župe?
Želim zahvaliti župniku gospodinu Mladenu Sinkoviću, kao i svima s kojima sam se susreo ova dva dana, u koja sam pohodio vašu župu. Tu su članovi župnih vijeća, pastoralnog i ekonomskog, članovi župnog Caritasa, zajednice i zbora mladih, tu su udruge koje djeluju u župi. Htio bih reći riječ zahvale gospođi ravnateljici i svim djelatnicima i učenicima vaše osnovne škole, kao i vrtića. Za mene je uvijek osvježenje i obogaćenje posjet župi. Mislim da je to uzajamno ohrabrenje. Potrebno je da netko vidi sve to lijepo što se u pojedinoj župi događa i poduzima. I ja želim pohvaliti i župnika i sve župljane koji se vidljivo trude u mnogim aktivnostima ove župne zajednice. To me veseli i ulijeva nadu za dobru budućnost vaše župe. Želim poduprijeti sve dobre inicijative i nastojanja. Dakako, postoji i još mnogo toga što bismo svi željeli da se unaprijedi.
Jedno je za vas važno pitanje i gradnja nove crkve. Uz materijalnu gradnju ne zaboravite izgradnju zajednice, a to znači njegovati i promicati duhovnost zajedništva. Svi smo mi jedna obitelj i zato smo suodgovorni za našu Crkvu, i to kako za svoju župnu zajednicu, tako i za našu Zagrebačku nadbiskupiju. Molimo za uspjeh Sinode! Budimo svjedoci radosnog zajedništva s Gospodinom i našeg međusobnog zajedništva.
Srdačno vas pozdravljam i svima želim Božji blagoslov!